Arhitektica Branka Juras diplomirala je 2000. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Prva iskustva u praksi stječe radeći za arhitekte Randića i Turata nakon čega otvara vlastiti ured u Splitu 2008. Rad u uredu nadopunjuje radom na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije kao nastavni asistent. Od 2020. izabrana je predsjednica Područnog odbora Splita Hrvatske komore arhitekata.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.
Zašto arhitektura?
Sasvim slučajno. Trebalo je odlučiti što upisati. Drugi izbor je bila fizika, a kako je
prijemni bio na isti dan odlučila sam se ići na arhitekturu.
Zbog čega ste se odvažili na otvaranje vlastitog ureda?
Kako ste se snašli u toj novoj ulozi? Kako su izgledali Vaši početci?
Odlučila sam se na otvaranje ureda u trenutku kad sam vidjela da se kuće grade
bez mog nadzora. U uredu radiš samo segment posla koji netko drugi nadzire i
mijenja ono što si ti nacrtao. Meni je tada to bilo neprihvatljivo jer sve projekte
doživljavam kao moje. Htjela sam sudjelovati u gradnji od početka do kraja.
Na početku samostalnog rada sam morala prihvaćati razne poslove I često sam
se pitala zašto nešto uopće radim. Dugo mi se formirao stav što i kako želim
raditi, ali nikako ne žalim za iskustvom koje sam stekla.
Imate velik broj projekata koji uključuju rekonstrukcije, nadogradnje i adaptacije. Kako pristupate takvom projektu?
Kako vidite spoj starog i novog?
Staro i novo je ono što me privlači, taj sukob, razgovor s postojećom
arhitekturom. Naravno, ukoliko ona ima smisla. U posljednje vrijeme ne radim
rekonstrukcije ako postojeće stanje nema smisla, a to je sve češće. Bitna je
ambicija graditelja prije mene jer s njim razgovaram dok projektiram. S njim se
moram sprijateljiti i razumjeti ga.
Na koji način sačuvati arhitektonsku baštinu?
Europa kao regija čini gotovo polovicu Svjetske baštine koja je na popisu
UNESCO-a.
Jednostavno treba na sve moguće načine raditi na podizanju svijesti o društvenoj i gospodarskoj važnosti kulturne baštine. Kulturna baština oblikuje naš identitet i svakodnevni život, okružuje nas u europskim gradovima, prirodnim pejzažima i arheološkim nalazištima, a pored toga generira rast i radna mjesta u gradovima i regijama.
Bili ste kustosica izložbe i urednica kataloga “Misli o čuvanju moderne arhitekture” 2012. godine. Jeste li kroz godine primijetili promjene u svijesti ljudi? Postaju li ljudi osjetljivijina baštinu koja ih okružuje?
Sigurno je porasla svijest ljudi, ali imam osjećaj da su osjetljivi oni koji su i prije
bili, a oni koji nisu su i dalje neosjetljivi.
Mi kao projektanti možemo reći da ili ne.
To je ono što je naša moć i odgovornost, okvir u kojem djelujemo.
Što za Vas znači grad Split? Kako ga doživljavate?
Utječe li on na Vas i Vaš rad?
Sigurno je da me je Split definirao. On mi je baza za život i rad i on mi je i izazov i mir.
Danas je teško govoriti o mjestu življenja nakon korone jer je svijet postao jedno
veliko mjesto s obzirom na razne načine rada Koliko nas je korona s jedne strane
udaljila fizički tako nas je i na mnoge načine i približila.
Koji biste savjet dali mladim arhitektima?
Treba shvatiti da je arhitektura poziv i jedino tako treba raditi. Ukoliko želiš to i
ako to odabereš lakše ćeš se nositi s preprekama koje nailaze. A prepreke su
stalne. Treba znati odvagati na koje kompromise možeš pristati i ključna je ta
mudrost odluke. Ona se uči stalno…
Želiš li pročitati još koji razgovor na temu zaštite arhitektonske baštine?
Pročitaj članak:
Dorte Mandrup: The Important Danish Architect Who Speaks Her Mind