Donosimo vam razgovor s mladom zagrebačkom arhitekticom Sandrom Perić Klapan. Sandra je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2013. nakon čega je radila u poznatom uredu NFO. Početkom 2018. osniva vlastiti studio Klipsa.
ZAŠTO ARHITEKTURA?
Ne mogu reći da je arhitektura bila slučajan odabir, ali svakako nije postojao poseban trenutak ili situacija zbog koje sam se odlučila baš za taj fakultet. Dolazim iz obitelji koja je izrazito svestrana u poimanju hobija i slobodnog vremena. Nije bilo igračke ili predmeta koje mi nismo imali, a da je nismo sami izradili. Uz majku koja šiva, hekla, štrika i oca koji je samouki slikar i stolar (i sve to u slobodno vrijeme) uvijek je bilo zabavno i zanimljivo. Vjerujem da je to bio utjecaj koji me oblikovao u djetinjstvu, a kasnije naveo da gradim svoj kreativni izričaj stvarajući i oblikujući razne životne prostore.
ODAKLE CRPITE INSPIRACIJU?
Inspiracija se budi na raznim mjestima i u svakakvim situacijama. Nemam posebnog pravila ili režima kako dolazim do ideje. Proces stvaranja je za svaki projekt različit, ali postoji jedna generalna premisa koje se držim i vrlo je surova. Užasno puno energije uložim u najraniju fazu projekta promišljajući, crtajući i oblikujući modele. Tako istražujem svaki segment o zadatku koji mi je povjeren, a samim time i učim o njemu. Što se više pitanja i odgovora ponudi u samom začetku to je mogućnost dobre ideje i cjelokupnog koncepta veća. Naravno uz to dolazi znanje i iskustvo koje već imamo u sebi i ono nam pomaže u definiraju novih zamisli i stvaranju novih oblika, kreacija, atmosfera i vizija. Tako da nikada dosta čitanja, listanja, skrolanja, upijanja i sudjelovanja na različitim projektima u svim sferama života. Bitno je konstantno raditi na tome i nadograđivati arhivu u vlastitom umu, stvarati bogatiju sliku iskustava, i onda kad čak i ne postoji potreba za nekom realizacijom.
KAKO SU IZGLEDALI OSNIVANJE I SAMI POČETCI U VLATITOM UREDU?
Arhitektonski ured u kojem sam se zaposlila nakon diplome, a u kojem sam ujedno i radila praksu bio je temelj za kasniji put ostvarenja vlastitog ureda. Vrlo dinamično okruženje uz mlade i ambiciozne kolege te niz zanimljivih projekata svakako su pridonijeli brzom učenju i svladavanju svakodnevne problematike projekata na papiru, ali i izazovnih situacija na gradilištu. Kombinacija slobode koju smo imali u odlučivanju i razina zahtjevnosti zadatka su bili odličan spoj za razvoj vještina i samopouzdanja u polju upravljanja koji će se kasnije pri otvaranju ureda pokazati ključnim. Prvi poslovi su krenuli za bliske prijatelje i obitelj, naravno u manjem mjerilu kao što su interijeri. Od samih početaka taj krug ljudi, pozitivna iskustva i poznanstva se šire i svakim danom su sve veći, a time veličina i omjer projekata postaje sve značajniji i zahtjevniji.
KOJIM SE PROJEKTIMA NAJVIŠE VOLITE BAVITI I ZBOG ČEGA?
Najviše volim raditi na oblikovanju arhitekture stambenog prostora. To može biti nešto minimalno kao što je rekonstrukcija stana ili nešto veće poput projektiranja obiteljske kuće ili stambene zgrade. Sve faze takvih projekata prilično su intenzivne, od upoznavanja s klijentom i postepenog usvajanja željenih potreba do istraživačkog rada preko koncepta i obostranog prihvaćanja osnovne zamisli. Dobra komunikacija i međusobno povjerenje je tu izrazito bitno jer se onda prave ideje i zamisli mogu u potpunosti realizirati. Kada se tako sve posloži to stvarno može biti prekrasan proces rada i zadovoljstvo s obje strane.
USPIJEVATE LI ODRŽAVATI BALANS IZMEĐU POSLOVNOG I PRIVATNOG ŽIVOTA?
Svaki dan je ispunjen novim izazovima, ali mogu reći da je trenutno taj balans između privatnog i poslovnog u dobrim proporcijama. Naravno to ne bi bilo moguće da tu ne postoji podrška obitelji. Otkad sam postala mama to je još izazovnije, ali i ljepše. Trenutci s kćeri su većinom ( 😛 ) totalna zabava i opuštanje pa to doprinosi i kvalitetnoj pauzi od poslovnih obaveza. Ostali slobodni trenuci kojih je sve manje su rezervirani za razne hobije, a naravno uz to sve se moraju ugurati i redoviti kućanski poslovi. Uz dobar plan, trud i suradnju s ukućanima sve je moguće ostvariti.
ŠTO ZA VAS ZNAČI DOBRA ARHITEKTURA?
Dobra arhitektura je ona koja vješto odgovara na pitanje konteksta, potrebe korisnika, igra se funkcijama tako da propituje nove ambijente i način korištenja pojedinih prostora. Odmiče se od klasičnih parametara, ali svakako uvažava osnove bivanja za koju je projektirana. Jednostavna je i suptilna u svojoj estetici te koristi lokalne tradicije i materijale u suvremenom izričaju. Uvijek je izazov zadovoljiti sve pojedine elemente, ali svakako treba konstantno preispitivati izvornu ideju, sagledavati sve detalje, stvoriti maksimalno fleksibilan prostor i ugodan ambijent.
ČIME SE JOŠ VOLITE BAVITI OSIM ARHITEKTUROM?
Postoji cijeli spektar raznih hobija i zanimljivih zadataka koji samo čekaju u redu na moje slobodno vrijeme. Volim sakupljati neobičan stari namještaj i polako ga restaurirati- ponajviše stolice. To je komad namještaja koji je vječan, a ima izuzetno bogatu povijest stvaranja i u svijetu dizajna je vječna inspiracija. Nešto kao što su u arhitekturi obiteljske kuće. U stanu sam stvorila malu radionicu koja je prepuna polica i kutija s raznim sadržajima- materijalima, koncima, papirima, kartonima…svega ima. Uz posao znam često izrađivati modele i makete pa s jedne strane to služi kao maketarnica, a s druge spremište i mala manufaktura za sve ostale zamisli.
KOJI BISTE SAVJET DALI MLADIM ARHITEKTIMA?
Kako je arhitektura interdisciplinarna znanost pomaže u tomu da se tijekom studija baviš različitim aspektima stvaranja i djeluješ u različitim poljima umjetnosti i tehničkih znanosti. Tako se može usmjeriti na stvaranje specifičnih izražaja koji nisu možda usko vezani uz arhitekturu i projektiranje. To je super kao inspiracija te način da i dalje voliš to što radiš, a to je ključno. Baviti se samo arhitekturom u jednom trenutku može biti prilično intenzivno i zamorno jer je arhitektura tromi medij. Od pojedine ideje do realizacije mogu proći godine i zbog toga je potrebno imati male izazove i hobije koji te drže „budnim“ u stanjima kreativne stagnacije.
Pročitajte i druge razgovore: Atelier Cho Thompson’s Ming Thompson on the Importance of Envisioning